U posljednje vrijeme teorija o književnoj utopiji i distopiji doživljava procvat. Nova knjiga rusistice Rafaele Božić, redovite profesorice na Sveučilištu u Zadru, potanko analizira književno-povijesno razdoblje u kojem su se društvene i povijesne okolnosti pretočile u rusku književnost osobito snažno upravo u žanrovima književne utopije i distopije. Bilo je to vrijeme u kojemu je Revolucija javno proklamirala nove povijesne okolnosti upravo kao aktivnu izgradnju idealnoga društva. Dovelo je to i do tekstova koji vizualiziraju idealno društvo, ali i do onih koji kritički analiziraju i viziju idealnoga društva, ali i postaje na putu prema njemu.
U knjizi Ruska književna utopija i distopija: od Oktobarske revolucije do Drugoga svjetskog rata, objavljenoj u Hrvatskoj sveučilišnoj nakladi, promatraju se djela književne utopije i distopije u sklopu filološke analize, ali i šire – kulturološki, kako bi se dobila što potpunija slika onoga što su književna utopija i distopija značile u tome razdoblju ruske književnosti.
Tekstovi koji se obrađuju u knjizi obuhvaćaju romane i pripovijetke nastale u Rusiji između 1917. i 1939., dakle, okvirno u prvih dvadesetak godina sovjetske vlasti. To razdoblje nije nikakvo službeno razdoblje u razvoju ruskoga utopizma i distopizma. Zapravo bi se moglo podijeliti na dva dijela jer je u tih dvadesetak godina ruska sovjetska književna utopija prošla put od iznimno živoga i popularnoga do zabranjenoga i prezrenoga žanra, a književna se distopija odmah našla pod udarom državne cenzure te mnoga djela u Rusiji sve do pada SSSR-a nisu ni bila tiskana (primjerice roman Mi Evgenija Zamjatina), ili su objavljena, ali kasnije uklonjena iz knjižara i knjižnica (primjerice roman Zemlja Gonguri Viviana Itina). No, takva periodizacija omogućuje prikazati tragični zaokret u produkciji tih žanrova krajem dvadesetih godina i tijekom tridesetih godina.
U knjizi se u prvome redu analiziraju kanonska djela književne utopije i distopije toga vremena. Popis uključuje sljedeća djela: 1920. Mi (My), E. I. Zamjatina, Put moga brata Alekseja u zemlju seljačke utopije (Putešestvie moego brata Alekseja v stranu krest’janskoj utopii), A. V. Čajanova, Zemlja Gonguri (Strana Gonguri), V. A. Itina, Aelita (Aèlita), A. N. Tolstoja, Svijet koji dolazi 1923. – 2123. (Grjaduščij mir 1923 – 2123), J. M. Okuneva, Čevengur (Čevengur) i Iskop (Kotlovan) A. P. Platonova, Za tisuću godina (Čerez tysjaču let), V. D. Nikol’skoga, Borba u eteru (Bor’ba v èfire), A. R. Beljaeva, Sutrašnji svijet (Sledujuščij mir), E. S. Zelikoviča, Zemlja sretnih (Strana sčastlivyh), J. L. Larrija i Put k Oceanu (Doroga na Okean), L. M. Leonova.
Osim tih kanonskih djela, govori se i o tekstovima koji nisu toliko poznati, no svakako će doprinijeti jasnijoj slici ne samo književne utopije i distopije nego i ruske književnosti toga razdoblja općenito. Popis takvih djela o kojima se u knjizi govori (romani i pripovijetke) uključuje: Hladnograd (Holodnyj Gorod), N. S. Komarova, Propast Glavnoga Grada (Gibel’ Glavnogo Goroda),E. D. Zozulje, Litica iz budućnosti (Utes iz buduščego) V.Hlebnikova, Eskadrila svjetske komune (Èskadrilja Vsemirnoj Kommuny), S. F. Budanceva, Vječni kruh (Večnyj hleb) i Grad Pobjednika (Gorod Pobeditelja) A. R.Beljaeva te Arktanija. Lebdeća stanica. (Arktanija. Letajuščaja stancija) G. N. Grebneva.
S obzirom da većina djela o kojima se govori u knjizi nije nikada prevedena na hrvatski jezik, knjiga predstavlja ne samo duboku analizu navedenih djela već i vrijednu informaciju o do sada kod hrvatske publike gotovo potpuno zanemarenom žanru ruske književnosti.
U ime HAPRYAL-a od srca čestitamo našoj dragoj članici, prof. dr. sc. Rafaeli Božić, na prekrasnom doprinosu hrvatskoj rusistici! Želimo autorici puno uspjeha, a knjizi puno čitatelja!