Autorica članka: Branka Jeličić
Rusija i njezinih 100 lica ljubavi
“Orenburg, biser nad Uralom” – izgovara te nazive naš vodič dok prolazimo obalom rijeke Ural, žile kucavice grada, a pred nama prizor mosta koji spaja dva kontinenta – Europu i Aziju te povezuje lijevu sa desnom klijetkom srca Rusije. Već u drugom trenutku nalazim se pred kamerom ORT-a kojem dajem intervju o dojmovima s natječaja na koji sam odnijela 200.000 rubalja za projekt “Zadar-Nižnji Novgorod, prijateljstvo gradova”. Napravim nekoliko desetaka slika, svjesna, pak, da ni najbolji pikseli ne mogu prenijeti ono što sada osjećam. „Možda i bolje“, pomislim, „čuvat ću ovaj dio bajke pomalo sebično za sebe i ponijeti u mislima natrag u Hrvatsku.“
No, vratimo se na dan kad je sve počelo. 5 je sati ujutro. Sredina je kolovoza. Dvije diplomirane rusistice i zaljubljenice u sve “rusko” Vinka Skorić i moja malenkost na putu smo prema moskovskom aerodromu Sheremetyevo. Pomalo sjetne što ostavljamo voljenu Moskvu u kojoj smo provele predivnih tjedan dana, kao predstavnice hrvatske delegacije mladih uputile smo se prema Orenburgu i avanturi zvanoj Eurasia Global, jednom od najvećih međunarodnih foruma za mlade. Već prvi pogled na zemlju arbuza i kućice trošnih krovova, blijedo plavih i zelenih fasada ukazuju na to da je, premda je Orenburška oblast izvor plina za cijelu Rusiju, ista poprilično siromašna. Unatoč tome, srčanost, gostoprimstvo, širokogrudnost – riječi su koje opisuju ove ruske ljude. Hladnoća, zatvorenost, uskogrudnost – nepoznanica bilo kome tko dođe u ovaj predivan ruski kraj.
Širokogrudan je bio i edukativni dio Foruma: pregrš tematskih radionica i platformi na kojima svatko ima priliku izraziti svoj glas. Najupečatljivi je, i naravno, najiščekivaniji, bio govor Marije Zakharove. No, Marija se neće ljutiti, meni i Vinki posebno je ostao u sjećanju Program 2.0: format u kojem smo mi, kao mladi leaderi, imali priliku podijeliti vlastito iskustvo s drugim mladima iz cijelog svijeta. Kao jedan od izabranih govornika, bila mi je čast predstaviti svoju buduću udrugu za mlade, podijeliti iskustvo društvenog poduzetništva i najaviti aktivnosti Friends for Leadership, platforme Roscongressa u sklopu koje sam i sudjelovala u lipnju na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu. Osim toga, forum ću najviše pamtiti po Grantu Fonda Gorčakova, fonda za javnu diplomaciju koji je prepoznao projekt “Zadar-Nižnji novgorod, prijateljstvo gradova” i nagradio ga s 200.000 rubalja na ovom natječaju. Posebna je čast dobiti priznanje kao autor projekta, ali i predstaviti jednu “malu” Hrvatska među bogatom međunarodnom konkurencijom. Više od 100 prijava ušlo je u uži izbor, od kojih je samo 33 dobilo priliku izložiti svoje projekte. Na kraju je 9 projekata iz 9 različitih zemalja osvojilo novčane nagrade među kojima je Hrvatska stajala “bok uz bok” Indiji, Armeniji, Velikoj Britaniji, Srbiji, Kazahstanu, Afganistanu, Ukrajini, Moldaviji.
Tik-tak…otkucava sat vrijeme za oproštaj od Orenburga i povratak u Moskvu. Prolazeći Crvenim trgom i slijedeći korake Puškinovog Evgenija ili Bulgakovog Majstora u potrazi za Margaritom, shvaćam odakle ruskim velikanima inspiracije za njihova djela. Na ovom mjestu i mi ispunjavamo stranice naše bajke, ali ne zatvaramo poglavlje. Zadnju večer bacamo kopejku u Moskovski kanal i kažemo ljubljenoj Rusiji ne zbogom, nego do svidaniya.
“Zadar – Nižnji Novgorod, prijateljstvo gradova”
“Bliži, nego ikad” – slogan je s kojim je ovaj vlastiti autorski projekt prijavljen na dva ruska natječaja te na oba odnio pobjedu s posebnim naglaskom na uspjeh na Ekonomskom forumu u Peterburgu u konkurenciji od 34.000 drugih prijavljenih kandidata. Glavni koncept projekta zamišljen je kroz razmjenu mladih, sportske, interkulturalne i volonterske događaje kao glavne elemente javne diplomacije dvaju gradova s ciljem osnaživanja hrvatsko-ruske suradnje kako bi ta suradnja postala osnova za uspostavu službenog bratstva Zadra i Nižnjeg Novgoroda, a partneri projekta su Sveučilište u Zadru, Odjel za rusku filologiju, stranu književnost i međukulturalnu komunikaciju Državnog lingvističkog sveučilišta Nižnji Novgorod, Grad Zadar uz podršku Gradskog vijeća mladih grada Zadra te Odjel za međunarodne odnose grada Nižnjeg Novgoroda kao i Euroazijsko udruženje Zadar. Ovom prilikom zahvaljujem pročelnici Katedre za rusistiku Sandri Hadžihalilović koja je odlučila ući s nama u ovu avanturu kao rukovoditeljica projekta te kolegici Matei Fumić, suautorici projekta.
Prvi dio projekta starta već u 7.mjesecu 2020. u obliku znanstveno-edukativnih, sportskih i neformalnih aktivnosti za mlade kao uvertira u početak inicijativi za poboljšanje hrvatsko-ruskih odnosa i stvaranje temelja za izgradnju platforme za interkulturalni dijalog između institucija dvaju gradova.
Friends for leadership
Sve je započelo te ne tako davne 2017. godine sa Svjetskim festivalom mladih i studenata u Sočiju kad je Rusija širokogrudno otvorila svoja vrata i od tad ne prestaje biti zemlja mogućnosti što je ujedno i njen slogan zahvaljujući kojem je postala prepoznatljiva među mladima diljem svijeta (op.a Россия – странa возможностей) . Zahvaljujući bogatom iskustvu na dosadašnjim forumima, dobila sam privilegiju biti sudionik Friends for Leadership, platforme Roscongressa u sklopu koje, zajedno s drugim mladim leaderima, nastojimo kroz razne inicijative poput Friends of the cities, čijoj inicijativi pripada i gore spomenuti projekt, približiti gradove, narode i stvoriti mrežu mladih leadera diljem svijeta. A na putu prema ostvarenju tog cilja, moja skromna i tiha želja bi zasad bila što veća hrvatska delegacija mladih na raznim novim ruskim međunarodnim inicijativama.
slike iz Moskve i Orenburga_Branka-20200127T111105Z-001
Rossotrudničestvo, HAPRYAL i Centar „Institut Puškin“ Pula
Pjatigorsko državno sveučilište (Rusija) zajedno sa Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli i Centrom Institut Puškin Pula ostvaruju uspješnu suradnju od 2016. godine i u ovom trenutku ostvaruju projekt Erasmus+ KA107-047054. Centri “Institut Puškin” iz Pjatigorska i Pule dio su međunarodne mreže Centara “Institut Puškin” Državnog instituta ruskoga jezika “A. S. Puškin” iz Moskve. Predsjednica HAPRYAL-a, Irena Mikulaco, održala je na Pjatigorskom državnom sveučilištu na Odsjeku za slavensku filologiju i “Institutu Puškin” predavanja iz terminologije i prevođenja te zainteresirala studente za studiranje u Hrvatskoj. Osim predavanja, Irena Mikulaco sudjelovala je na svečanosti obilježavanja 80-te godišnjice Pjatigorskog državnog sveučilišta. HAPRYAL je poslao čestitku Sveučilištu koja je javno pročitana i stavljena na veliki ekran, a u povodu obljetnice izdan je jubilarni broj časopisa u kojem je izašao veliki intervju s predsjednicom HAPRYAL-a, Irenom Mikulaco. Za vrijeme svoga posjeta I. Mikulaco uspostavila je kontakte s drugim fakultetima i otvorila mogućnosti razvoja suradnje na području turizma i prevođenja, posjetila je sva Ljermontovljeva mjesta u Pjatigorsku (kuću u kojoj je živio i napisao “Junaka našeg doba”, mjesto dvojboja), Kislovodsk, Željeznovodsk i Essentuki te najviši vrh Europe – planinu Elbrus.
Opširnije na stranici Centra “Institut Puškin” Pula 
