Hrvatsko društvo nastavnika ruskoga jezika i književnosti i Društvo hrvatskih književnika održali su okrugli stol „A. I. Solženjicin: Pro et contra. Recepcija pisca u Hrvatskoj“ 6. studenog 2018. u 16 sati u Društvu hrvatskih književnika na Trgu bana Josipa Jelačića 7/I u Zagrebu. Pred zainteresiranom publikom održana su predavanja u trajanju od dva sata. Okrugli stol se organizirao u povodu stote obljetnice rođenja i desete obljetnice smrti Aleksandra Isajeviča Solženjicina (11. prosinca 1918., Kislovodsk – 3. kolovoza 2008., Moskva) ruskog pisca, dramaturga, publicista, pjesnika, javnog i političkog djelatnika, dobitnika Nobelove nagrade za književnost (1970.)

Okrugli stol otvorili su predsjednik Društva hrvatskih književnika, profesor Đuro Vidmarović, diplomat, književnik, povjesničar, prevoditelj i predsjednica Hrvatskoga društva nastavnika ruskoga jezika i književnosti Irena Mikulaco. Profesor Vidmarović naglasio je da je „važno što smo se okupili kako bismo podsjetili javnost o Solženjicinu, autoru koji je imao utjecaja na mnoge generacije“. Solženjicin je govorio samo ruskim jezikom i stvarao je u okvirima svojega jezika ne zato što nije mogao, već zato što to nije želio, ma gdje da se nalazio u emigraciji. Prof. dr. sc. Natalija Vidmarović, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenica, prevoditeljica, urednica i potpredsjednica Hrvatskoga društva nastavnika ruskoga jezika i književnosti govorila je o Solženjicinovoj biografiji i razlozima pro et contra Solženjicina. Ova cijela godina posvećena je Solženjicinovu stvaralaštvu, s tim da postoje grupe ljudi koje su do danas oštro protiv njega, pa se čak o tome izjašnjavao i na društvenim mrežama. „Uzdigao se od učitelja do pravog režimskog čovjeka. Borio se u Drugome svjetskome ratu i za to dobio čak dva ordena za zasluge, a kasnije mu nisu dali da promovira domoljubne vrijednosti.“ Profesorica Vidmarović u zaključku je istaknula da je Solženjicin bio „značajna figura 20. stoljeća i nitko nije izazvao toliko oprečnih mišljenja i diskusija kao Solženjicin“. Doc. dr. sc. Daniel Mikulaco povjesničar i teoretičar književnosti, pročelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, osvrnuo se na temu „Solženjicin, suvremenost i film“. „U tražilicima na hrvatskom jeziku svega je 80 odrednica o Solženjicinu. Ne čita ga se, ne poučava se o njemu dovoljno, ne problematizira se.“ Veći dio svog izlaganja posvetio je usporedbi ekranizacije romana „U prvom krugu“ u obliku serije u deset epizoda, redatelja Gleba Panfilova iz 2006. godine i prikazima totalitarizama koji su čitljivi i u današnjim suvremenim društvima. Petra Grebenac, studentica diplomskoga studija rusistike i kroatistike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorila je o kategoriji prostora u djelu „Jedan dan Ivana Denisoviča“. Irena Mikulaco s Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, znanstvenica, prevoditeljica, urednica, predsjednica Hrvatskoga društva nastavnika ruskoga jezika i književnosti, voditeljica Centra „Institut Puškin” Pula, govorila je o Solženjicinovu kritičkom pogledu na intelektualce kroz zbornik „Vehi“.

Na kraju je résumé okrugloga stola dala dr. sc. Irena Lukšić, spisateljica, prevoditeljica, znanstvenica, kritičarka i urednica. „Ono što nedostaje recepciji Solženjicina su činjenice, pukotine između dvaju svjetova: carističkog i ideološkog“. Dr. sc. Lukšić je govorila o cenzuri koja je onemogućavala da djela dopru do javnosti, tj. ljudi. U Hrvatskoj su samo prevedeni „Jedan dan Ivana Denisoviča“, „Matrjonino domaćinstvo“, „Odjel za rak“ i „U prvom krugu“.

Nadamo se da će se javnost senzibilizirati, čitatelji i prevoditelji zainteresirati da se prevedu i njegove pjesme, eseji i ostala djela kako bi se stekao uvid u cjelokupnu veličinu A. I. Solženjicina.